2. CaSA Projecthttp://arhiva.nara.ac.rs/handle/123456789/12023-09-19T09:17:12Z2023-09-19T09:17:12ZIzazovi mentorstvaAntic, SlobodankaPesikan, Anahttp://arhiva.nara.ac.rs/handle/123456789/20292016-12-04T01:00:11ZIzazovi mentorstva
Antic, Slobodanka; Pesikan, Ana
Pred vama je još jedan buklet iz serije „CaSA bukleti“, kojа je nastala tokom rada na projektu Izgradnja kapaciteta srpskog obrazovanja u oblasti poljoprivrede radi povezivanja sa društvom (CaSA), čiji je nosilac bio Poljoprivredni fakultet u Beogradu. Mentorstvo je široko rasprostranjen termin, popularan u akademskom kontekstu, ali i među političarima, u sportu, među umetnicima i kod svih delatnosti koje uključuju neki vid ovladavanja stručnim aktivnostima i profesionalnim obrascima ponašanja. Sam termin mentor ima dugu istoriju. Vodi poreklo iz grčke mitologije. U Homerovoj Odiseji Mentor je ime prijatelja kojem Odisej, odlazeći u Trojanski rat, poverava staranje o svojoj porodici i imovini i koji postaje vaspitač i savetnik Odisejevog sina Telemaha. Mada se pojam vremenom menjao, usložnjavao i obogaćivao, kroz istoriju školstva, mentorstvo je uvek označavalo visoko individualizovanu nastavu, to jest, jedan od najboljih oblika pedagoške ineterakcije između onoga ko podučava i njegovog učenika.1
Radeći godinama na pitanjima kvaliteta nastave/učenja, na svim obrazovnim nivoima, susrele smo se s mnogim problemima u mentorskom poslu, koji su nastajali, uglavnom, zbog nedovoljno dobrog razumevanja prirode mentorskog odnosa, posebno zbog nerazumevanja važnosti kvaliteta komunikacije, i načina njegove efikasne realizacije, pa samim tim i neadekvatne pripreme mentora za preuzetu ulogu. Nekako se podrazumeva da posao mentora može, po prirodi svog posla, obavljati svaki nastavnik, pa je zbog toga važno, već na početku, dati dve napomene:
Prvo, potrebno je obrazovanje za ulogu mentora (makar teorijsko, koje će zatim nastavnik primenjivati u praksi), pošto je to složen profesionalni odnos, koji značajno utiče na kvalitet i efikasnost postignuća studenta.
Drugo, iako u ovom radu govorimo o nastavniku2 i studentu, sve što je ovde rečeno odnosi se u punoj meri na odnos mentora i mentorisanog, ne samo u visokom obrazovanju već i u školi (osnovnoj ili srednjoj, kada učenici rade na projektu ili maturskom radu) i van nje, u kontekstu priprema osobe za rad u bilo kom polju.
Pored modelovanja strategija i tehnika intelektualnog rada i razvoja akademskih obrazaca ponašanja, neki od nastavnika biće u situaciji da budu mentori mlađim kolegama nastavnicima u fazi njihovog pripravničkog staža (faza indukcije), ili dok su u statusu asistenta. Svaki od ovih oblika mentorstva ima svoje specifičnosti, ali i niz zajedničkih karakteristika o kojima će biti reči u ovom bukletu.
Nadamo se da će ovaj buklet pomoći nastavnicima da budu uspešniji mentori i uživaju u ovoj koliko zahtevnoj toliko i samonagrađujućoj ulozi.
Zadaci u nastavi: Kako da vaši učenici/studenti bolje napreduju u učenjuPesikan, AnaAntic, Slobodankahttp://arhiva.nara.ac.rs/handle/123456789/20282016-12-04T01:00:11ZZadaci u nastavi: Kako da vaši učenici/studenti bolje napreduju u učenju
Pesikan, Ana; Antic, Slobodanka
Ovaj buklet je nastao u okviru međunarodnog Tempus projekta „Izgradnja kapaciteta srpskog obrazovanja u oblasti poljoprivrede radi povezivanja sa društvom” (CaSA) i namenjen je prvenstveno nastavnicima na fakultetima i školama. Davanje zadataka je svakodnevni posao nastavnika, ali skoro da niko od njih nije prošao neku obuku o prirodi, karakteristikama, ulozi zadataka u procesu učenja/nastave i o načinu njihove konstrukcije. U svakom nastavnom procesu priroda zadataka i način njihovog korišćenja odražavaju opšti pristup nastavi i učenju (njegovu filozofiju). Tako i ovaj materijal o zadacima odražava određeni pristup nastavi, on je dodatni deo obuke za primenu metoda aktivnog učenja (Ivić, Pešikan i Antić, 2003). U ovom pristupu naglašava se da su zadaci, pitanja i nalozi jednako važni za učenje, izgradnju znanja učenika/studenata, koliko i za proveru naučenog. Zadaci su glavno sredstvo za aktiviranje studenata/učenika u nastavnom procesu, a ono što rade u situacijama učenja, to će i naučiti. To jednako važi za sam nastavni proces, kao i za kvalitetne udžbenike i instruktivne materijale.
Uprkos svojoj sveprisutnosti u nastavi i očiglednoj važnosti za učenje, zadaci se retko eksplicitno spominju u listama karakteristika uspešne nastave ili uspešnih nastavnika. Takođe, skoro da ih nema u priručnicima i/ili udžbenicima za obuku i usavršavanje nastavnika. Zato je svrha ovog bukleta da objasni ulogu koju zadaci imaju u školskom radu i da ukaže kako oni mogu popravljati kvalitet nastave i učenja, a time i kvalitet obrazovanja koji naši učenici i studenti dobijaju.
Nadamo se da će ovaj buklet pomoći nastavnicima da bolje razumeju zadatke koje koriste, pravila njihovog pravljenja, odabira i efektivnije upotrebe. Cilj nam je da buklet posluži kao „budilnik“ koji će obrazovnim poslenicima signalizirati koliko su važni zadaci u procesu obrazovanja i podstaći ih na dalje proučavanje ove teme i razvoj vlastitih kompetencija u ovom polju.
Govorite li aktivno učenje? Rečnik nastave orijentisane na učenjeAntic, SlobodankaPesikan, Anahttp://arhiva.nara.ac.rs/handle/123456789/20272016-12-04T01:00:10ZGovorite li aktivno učenje? Rečnik nastave orijentisane na učenje
Antic, Slobodanka; Pesikan, Ana
Pred vama je prvi iz serije CaSA buklet1. Potreba za ovakvim rečnikom/pojmovnikom pojavila se u okviru rada na projektu Izgradnja kapaciteta srpskog obrazovanja u oblasti poljoprivrede radi povezivanja sa društvom (CaSA), koji je velikim delom usmeren na podizanje kapaciteta nastavnika (u visokom i srednjem obrazovanju) da odgovore zahtevima modernog obrazovanja i savremenog društva.
Razlozi za sastavljanje rečnika su dvostruki. Najpre, vreme u kome živimo donelo je (i ubrzano donosi) brojne promene koje se odražavaju i na domen obrazovanja: sve veći i raznovrsniji zahtevi postavljaju se pred nastavnike i obrazovne institucije; metodologija istraživanja u obrazovanju je značajno obogaćena kvalitativnim i akcionim istraživanjima; međunarodne institucije (OECD, EU Commision, UNESCO, UNICEF), imaju razvijene sektore koji istražuju obrazovanje i donose obrazovna dokumenta koja se ugrađuju u mnoge nacionalne obrazovne sisteme (od Bolonjske deklaracije do inkluzije); obrazovne tehnologije ubrzano napreduju i slično. Promene su se desile i u naučnom objašnjenju kako teče proces učenja i sada se zna da se znanje ne može „preneti“ već svaka osoba mora samostalnom mentalnom aktivnošću da izgradi znanje na osnovama svog postojećeg razumevanja koje je stvarano kroz ukupno životno iskustvo. S druge strane, svi nastavnici koji trenutno rade u obrazovanju učili su u školama ustrojenim na način koji je odgovarao prošlim vremenima, u kojima su nastavnici „prenosili“ znanje koristeći uglavnom predavački tip nastave, škole su bile mesta gde se realizuje nastava, dok se učenje dešavalo na nekom drugom mestu i u nekom drugom vremenu. Govorite li aktivno učenje? Rečnik nastave orijentisane na učenje (dalje u tekstu: Rečnik) ima za cilj da približi nastavnicima pojmove koji odslikavaju ove promene u obrazovanju.
Drugi razlog proističe iz pogleda na učenje, odnosno pristupa, filozofije koja je u osnovi svih obuka u CaSA projektu, realizovanih i pripremljenih za buduće realizacije, i u osnovi ovog Rečnika. Taj pristup, naziva se socio-konstruktivistički, naglašava značaj jezika u izgradnji školskih znanja. Jezik i reči su ne samo sredstvo za izražavanje misli nego su i sredstvo za izgradnju misli. Učenici/studenti najpre uče reči, termine iz pojedinih naučnih disciplina, a potom, praktikujući set različitih misaonih aktivnosti termini dobijaju značenje, izgrađuju kao pojmovi. Razumevanje nastaje upravo na tom putu od reči do pojma, a prvi korak je usvajanje reči. Otuda je naša ideja da podržimo nastavnike (ne samo one uključene u ovaj projekat nego i sve druge) da usvajajući termine karakteristične za nastavu orijentisanu na učenje započnu i usvajanje ideja koje leže iza njih, a potom i njihovu praktičnu primenu.
Termini u Rečniku prezentovani su abecednim redom, delimično su preuzeti iz knjige Aktivno učenje (Ivić, Pešikan i Antić, 2003), ali su najvećim delom adaptirani iz različitih izvora.
Časovi pripreme - Sistemi gajenja riba i njihov uticaj na kvalitet vode i finalni proizvod ribaStankovic, Markohttp://arhiva.nara.ac.rs/handle/123456789/20182017-01-25T01:00:21ZČasovi pripreme - Sistemi gajenja riba i njihov uticaj na kvalitet vode i finalni proizvod riba
Stankovic, Marko
Časovi pripreme - Sistemi gajenja riba i njihov uticaj na kvalitet vode i finalni proizvod riba