Differentiation of Pseudomonas syringae Pathovars Originating from Stone Fruits
Diferencijacija Pseudomonas syringae patogenih varijeteta poreklom iz koštičavih voćaka
View/ Open
Author
Gasic, Katarina
Prokic, Andjelka
Ivanovic, Milan
Kuzmanovic, Nemanja
Keywords
Pseudomonas syringaeStone fruit
Identification
PCR
koštičavo voće
identifikacija
Metadata
Show full item recordAbstract
Due to an overlapping host range, similar symptomatology and many common characteristics,
Pseudomonas syringae pathovars originating from stone fruits can easily be misidentified.
In order to select tests for rapid and efficient differentiation of P. s. pvs. syringae,
morsprunorum and persicae, we studied the suitability and differentiating potential of
some standard bacteriological and molecular methods. Differentiation of the strains was
performed using LOPAT, GATTa and ice nucleation tests, nutrient sucrose broth growth
and utilization of various carbon sources. PCR method enabled the detection of toxin-producing
genes: syrB and syrD in P. s. pv. syringae, and cfl gene in P. s. pv. morsprunorum race
1. Syringomycin production by pv. syringae was confirmed in bioassay using Geotrichum
candidum, Saccharomyces cerevisiae and Rhodotorula pilimanae as indicator organisms.
Pathogenicity test on lemon and immature nectarine fruits, as well as on string bean pods,
showed different intensity of reaction of the inoculated material which could separate pv.
syringae from the other two pathovars. PCR-based repetitive sequences, Rep-PCR with
REP, ERIC and BOX primers revealed different genetic profiles within P. syringae pathovars. Patogeni varijeteti Pseudomonas syringae poreklom sa koštičavih voćaka poseduju brojne
zajedničke karakteristike u pogledu kruga domaćina, simptomatologije i biohemijskofizioloških
osobina, što otežava njihovu identifikaciju. U cilju odabira testova pogodnih za
brzu i pouzdanu identifikaciju P. s. pv. syringae, morsprunorum i persicae, primenjeni su standardni
bakteriološki i molekularni testovi. Diferencijacija sojeva izvršena je LOPAT i GATTa
testovima, posmatranjem razvoja u hranljivom rastvoru sa saharozom, sposobnošću sojeva
da formiraju čestice leda, kao i mogućnošću korišćenja različitih ugljenikovih jedinjenja.
PCR metod korišćen je u detekciji gena odgovornih za proizvodnju toksina siringomicina
kod soja P. s. pv. syringae (syrB i syrD geni) i koronatina kod soja P. s. pv. morsprunorum rase 1
(cfl gen). Proizvodnja siringomicina potvrđena je i biotestom, korišćenjem gljiva Geotrichum
candidum, Saccharomyces cerevisiae i Rhodotorula pilimanae kao indikatora. Proverom patogenosti
sojeva na plodovima limuna, nesazrelim plodovima nektarine i mahunama boranije,
došlo je do ispoljavanja simptoma različitog intenziteta, na osnovu kojih se može izdvojiti
pv. syringae od ostala dva patovara. Primenom Rep-PCR metode, uz korišćenje REP, ERIC
i BOX prajmera, ustanovljene su razlike u genetskim profilima proučavanih P. syringae patogenih
varijeteta.