Genetıc Varıabılıty Of An Invasıve Freshwater Fısh, Gıbel Carp Carassıus Gıbelıo (Bloch, 1782) In Turkey Revealed By Sequences Of Mıtochondrıal Cytochrome Oxıdase I Gene
Genetske varıjacıje kod ınvazıvne slatkovodne vrste, babuške carassıus gıbelıo (bloch, 1782) u turskoj otkrıveno sekvencıonıranjem gena mıtohondrıjalne cıtohrom oksıdaze ı
Author
Agdamar, Sevan
Tarkan, Ali Serhan
Keywords
genetske varijacijeinvazivne vrste
haplotipovi
babuška
Metadata
Show full item recordAbstract
Invazivne vrste riba veoma lako postaju dominantne vrste u slakim vodama i mogu da negativno utiču na stanište (Paulovits et al., 1998). Jedna od najpoznatijih ne nativnih slatkovodnih vrsta u Turskoj je babuška Carassius gibelio (Bloch, 1782). Molekularne analize nam daju značajne informacije za bolje razumevanje činjenica vezanih za rastuću bioinvaziju. Ove molekularne analize izvršene su poređenjem genetskih varijacija vrsta (Doğaç et al., 2015). U ovom istraživanju, naš cilj je da ispitamo genetske varijacije babuške u Turskoj, pomoću mitohondrijalnog gena citohrom oksidaze I (COI).
Uzorci riba izlovljeni su elektroribolovom iz svih krajeva Turske. Tkivo mišića korišćeno je za ekstrakciju DNK. COI amplifikacije izvršene su sa dva para prajmera (Ward et al., 2005). PCR reakcije postavljane su u zapremini od 25 µl, gde je svaka sadržala 2.5 µl 10X Taq Buffer sa KCl (100 mM Tris-HCl, 500 mM KCl, pH 8.8), 2µl MgCl2 (25mM), 0.5 µl dNTPs (10 mM), 0.5 µl svakog prajmera (10 pM/µl), 2 U of Taq polimeraze (5U/µl) i 2 µl DNK (50 ng/µl). Amplifikacije su izvršene u ‘termosajkleru’u sledećim uslovima (Keskin and Atar, 2012): preliminarna denaturacija na 95°C u trajanju od 2 minuta, zatim 35 ciklusa koji se sastoje od denaturacije na 95°C u trajanju od 30 sekundi, prvo žarenje i hlađenje na 55°C u trajanju od 30 sekundi, prva ekstenzija na 72°C u trajanju od jednog minuta. Ceo proces završen je krajnjom ekstenzijom na 72°C u trajanju od 10 minuta. Analiza podataka izvršena je sa MEGA 5.0 (Tamura et al., 2011), DNKSP 5.0 (Librado & Rozas, 2009) i Network 4.6 (Bandelt et al., 1999).
Tri haplotipa pronađena su među 220 sekvenci i jedan od tih haplotipa je jedinstven za Tursku. Diverzitet haplotipa bio je 0.27. Diverzitet nukleotida procenjen je kao 0.009. Mreža haplotipa je pokazala da su haplotipi Turske baubuške blisko povezani sa Japanskom polpulacijom.
Genetska varijacija populacije babuške u Turskoj je bila niska, ali nivoi genetskog struktuiranja sa novim jedinstvenim vrstama su bili visoki. Rezultati ovod istraživanja pokazuju da je babuška izmeštena u Tursku iz svojih nativnih i ne nativnih krajeva.