Evaluating the Health Risks Associated with Consuming of Cultivated / Wild Mussels from Boka Kotorska Bay
Procena zdravstvenog rizika povezanog sa konzumiranjem gajenih / divljih dagnji iz Bokokotorskog zaliva
Author
Jovic, Mihajlo
Markovic, Jelena
Stankovic, Slavka
Keywords
musselzinc
iron
manganese
copper
PTWI
Boka Kotorska bay
dagnja
cink
gvožđe
bakar
mangan
PTWI
Bokokotorski zaliv
Metadata
Show full item recordAbstract
Dagnje su veoma važne za ljudsku ishranu, jer predstavljaju jeftin izvor proteina, koji čine oko 60% suve mase mekog tkiva Mytilus galloprovincialis. Njihovim konzumiranjem omogućen je kako jeftin izvor proteina visoke biološke vrednosti, tako i minerala i vitamina. Sa aspekta hranljivosti, dagnja je važan izvor hrane bogat bitnim elementima (Ca i Fe), kao i određenim vitaminima (B1, B2 i B3). Međutim za dagnje je poznato da poseduju veliki kapacitet akumulacije zagađujućih materija pre svega esecijalnih i neesencijalnih elemenata čiji nedostatak, kao i višak može izazvati ozbiljne zdravstvene probleme kod čoveka.
Potrošnja ribe i morskih proizvoda u evropskim zemljama, Francuska (29,7 kg po glavi stanovnika godišnje), Nemačka (12,2), Grčka (22,7), Italija (23,1), Portugal (57,4), Norveška (50), Poljska (9,6), je i dalje niska. Kako ne postoje precizni podaci o prosečnoj potrošnji školjki po glavi stanovnika za većinu zemalja, pa ni za Crnu Goru, dozvoljeni nedeljni unos (PTWI) se koristi za izračunavanje koncentracije elemenata koje čovek može uneti u organizam bez posledica po svoje zdravlje.
Dagnja M. galloprovincialis široko je rasprostranjena u priobalnim vodama Bokokotorskog zaliva. Uzgaja se na preko 16 farmi stacioniranih unutar zaliva, ali se duž cele obale zaliva takođe mogu naći i divlje dagnje koje lokalno stanovništvo koristi za ličnu potrošnju. Kako je celokupan zaliv konstantno i sve više izložen negativnom antropogenom uticaju, nameće se potreba za redovnom kontrolom živih organizama iz mora koji se koriste u ishrani čoveka.
Cilj ovoga rada bio je da se odredi kvalitet dagnje Mytilus galloprovincialis, odnosno da se proceni eventualni zdravstveni rizik putem konzumiranja ove morske vrste (kultivisane/divlje) sa više lokacija Bokokotorskog zaliva. U svim uzorcima školjki određivane su koncentracije gvožđa, cinka, mangana i bakra.
Izmerene koncentracije cinka i bakra u kultivisanim/gajenim dagnjama Bokokotorskog zaliva ispod su vrednosti propisanih regulativom o hrani Crne Gore. Najveće koncentracije cinka i bakra izmerene su u uzorcima divljih dagnji sa lokacije Herceg Novi, dok je najveća koncentracija gvožđa izmerena u kultivisanim dagnjama sa lokacija Kukuljina i Krašići, a najveća koncentracija mangana u kultivisanim uzorcima sa lokacije Bijela.
Na osnovu minimalnih i maksimalnih izmerenih koncentracija gvožđa, cinka, mangana i bakra u uzorcima divljih/kultivisanih dagnji i podataka za maksimalno dozvoljeni unos ispitivanih elemenata (PTWI) izračunat je dozvoljeni interval nedeljnog konzumiranja dagnji u kilogramima bez posledica po ljudsko zdravlje za svaki pojedinačno ispitivani element. Nedeljna količina dagnji koju je neophodno konzumirati kako bi se dostigla propisana PTWI vrednost varira: za Fe 11.5 – 14.8 kg i 4.8 – 21.2 kg, za Mn 12.4 – 18.8 kg i 13.4 – 26.4 kg, za Cu 147.0 – 243.0 kg i 198.0 – 233.0 kg, i za Zn 7.1 – 21.7 kg i 14.2 – 17.6 kg za divlje i uzgajene dagnje, respektivno.
Na osnovi dobijenih podataka jasno je da se radi o velikim količinama dagnji koje treba konzumirati kako bi se dostigle granične vrednosti PTWIa. Ovo ukazuje da divlje/kultivisane dagnje iz Bokokotorskog zaliva, u odnosu na sadržaj Fe, Zn, Mn i Cu u njima, ne predstavljaju opasnost po zdravlje ljudi i bezbedne su za ljudsku upotrebu.