Relation Between Autochthonous And Allochthonous Fish Species In Some Serbian Reservoir
Odnos autohtonih i alohtonih ribljih vrsta u nekim akumulacijama Srbije
Author
Kovacevic, Simona
Radojkovic, Natasa
Simic, Snezana
Simic, Vladica
Pavlovic, Milena
Miloskovic, Aleksandra
Keywords
akumulacije Srbijeautohtone riblje vrste
alohtone riblje vrste
Metadata
Show full item recordAbstract
Poslednjih godina u svetu je veoma aktuelno pitanje alohtonih ribljih vrsta. Bilo da su unete slučajno ili namerno, alohtone vrste najčešće uspevaju da opstanu u novom okruženju, u kojem zbog degradiranosti staništa i narušenih biocenoloških veza vremenom postaju dominantne. Alohtone vrste često imaju invazivan karakter jer se brzo i nekontrolisano šire u nove ekosisteme gde se ponašaju kao kompetitori za prostor i hranu autohtonim vrstama i polako ih potiskuju. Ovim radom prikazan je odnos u brojnosti i biomasi autohtonih i alohtonih ribljih vrsta u nekim akumulacijama u Srbiji.
Tokom istraživanja obraćena je pažnja na veličinu i starost akumulacija u kojima je praćena ihtiocenoza. Istraživanje je obuhvatilo 15 akumulacija različite starosti, tipa postanka, morfometrijskih, fizičkih i hemijskih osobina.
Konstatovano je prisustvo 20 vrsta riba iz 9 familija, sa izrazitom dominacijom porodice Cyprinidae. Od ovog broja 8 vrsta su alohtone i pripadaju familijama Salmonidae (Oncorhynchus mykiss), Cyprinidae (Carassius auratus, Arystichtys nobilis, Hypophthalmichthys molitrix, Ctenopharyngodon idella, Pseudorabora parva), Ictaluridae (Ictalurus nebulosus - cverglan) i Centrarchidae (Lepomis gibbosus - sunčica) (Simić i Simić, 2009). Cverglan i sunčica potiču iz Severne Amerike, dok su ostale azijske vrste.
U najvećem broju akumulacija, po brojnosti i biomasi, zastupljenije su autohtone riblje vrste u odnosu na alohtone. Izuzetak je Oblačinsko jezero, koje pripada grupi malih i starih jezera, gde brojnošću dominiraju alohtone vrste sa 61,63%, kao i biomasom sa čak 80,18%. Velika zastupljenost biomase alohtonih ribljih vrsta je i u jezeru Buljanka, 53.43%, dok njihova brojnost iznosi 17.07%. Najveći udeo u biomasi ima sivi tolstolobik. Autohtona ihtiocenoza dominira u jezeru Ćelije i Zavojskom jezeru koja su u grupi starijih i većih jezera. U ovoj grupi su i akumulacije Gruža, Vlasina i Bovan, gde se zbog neplanskog poribljavanja brojnost alohtonih vrsta približava abundanci autohtonih. Sa druge strane, planskim poribljavanjem očuvana je autohtona ihtiofauna u Miloševom i Ribničkom jezeru, koja su male veličine i stara.
Konstatovano je da u najvećem broju jezera i dalje dominiraju autohtone vrste u odnosu na alohtone. Uticaj alohtonih ribljih vrsta je uvek veći u manjim i starijim akumulacijama, upravo zbog većeg diverziteta autohtone zajednice u njima. Poznajući invazivni karakter i negativan efekat alohtonih vrsta na ekosisteme u koje su unete, kao i na faunu, neophodno je stalno pratiti stanje na terenu.