Effect of Mineral Nutrients and Liming on Grain Yield and Yield Components of Barley

Abstract

Field trials involving barley varieties were established to analyse the effect of mineral fertilisation and liming on grain yield and yield components on an acidic soil. The research was conducted at the experimental field of the Secondary School of Agriculture, Kraljevo in 2012/13 on a pseudogley with an acidic reaction (pH H2O 4.8). The trial included two two-row winter barley cultivars (’Record’ and ’Jagodinac’) and four fertilisation treatments (unfertilised control, different N:P:K ratios, with or without liming). The use of mineral fertilisers and liming led to a significant increase in grain yield components, particularly number of spikes m-2 , number of kernels per spike and kernel weight per spike, thus resulting in a significantly higher grain yield in fertilised treatments. Liming had a significant effect on grain yield compared to increased P rates, which may be attributable to increased availability of macro- and microelements at increasing soil pH i.e. P immobilisation in a very acidic environment. When growing barley on very acidic soils, liming should be used, if it is economically feasible, to increase pH above the suboptimal value (pH 5.0) and, accordingly, largely contribute to the realisation of its grain yield potential.

Poljski ogledi sa sortama ječma postavljeni su sa ciljem da se analizira uticaj mineralnih đubriva i kalcizacije na prinos zrna i komponente prinosa na kiselom zemljištu. Istraživanja su obavljena na oglednom polju Srednje poljoprivredne škole u Kraljevu tokom 2012/13. godine, na zemljištu tipa pseudoglej, kisele reakcije (pHH2O 4,8). Za ogled su odabrane dve sorte ozimog dvoredog ječma (rekord i jagodinac) i četiri varijante đubrenja (bez đubrenja, različiti odnosi N:P:K, sa ili bez kalcizacije). Primena mineralnih đubriva i kalcizacija uticali su na značajno povećanje vrednosti komponenti prinosa zrna, naročito broja klasova m-2 i broja i mase zrna po klasu, tako da je i prinos zrna bio značajno veći na đubrenim varijantama. Kalcizacija zemljišta uticala je na značajno povećanje prinosa zrna u odnosu na povećane doze P, što se može povezati sa većom dostupnošću makro i mikroelemenata pri povećanju pH vrednosti zemljišta, odnosno imobilizacijom P u jako kiseloj sredini. U gajenju ječma na jako kiselim zemljištima kalcizaciju bi, ukoliko je ekonomski prihvatljiva, trebalo primenjivati kako bi se pH vrednost povećala iznad nivoa suboptimalne (pH 5,0) i time u većoj meri realizovao njegov potencijal za prinos zrna.